.

Nekom prilikom, pre više godina, prijatelj mi ispriča svoj neverovatni doživljaj koji eto, dugo se skrivao u meni. Do sada ga nisam spominjao, niti ispričao ikome, kao da sam znao da će nekad postati anegdota, a i smatrah da mi je drug to rekao, onako – u poverenju. Zato i neću spominjati imena, niti opisivati likove, mada bih mogao dati mašti na volju, iako je događaj stvaran, no mogao bih nekom izazvati probleme prikazom te istine, a uveravam vas da jeste istina; uostalom verujte mi koliko i sam verujem svom ortaku.

Naime, on radi kao prodavac u jednoj maloj prodavnici smeštenoj u desetak kvadratnih metara prostora, izlepljenoj bezbojno sivim pločicama sa policama koje idu od poda do plafona, gde su zbijeni artikli. U svoj toj pomešanosti grickalica, sokova, alkoholnih pića, žvaki, slatkiša, prezervativa, cigareta… Stoji ta persona iza kase i trudi se da proda što je više moguće.

Tada, kada se taj događaj desio u radnji behu dve mušterije – gospodin srednjih godina koji je upravo bio usluživan i nestrpljivi mladić koji je svoj red čekao iza njega. Nakon što je naplatio račun i dodao uz kusur, kesu sa kupljenom robom gospodinu koji sa rečju „hvala“ krenu lagano ka izlazu, mladić stupi na scenu tako što iz džepa izvadi pištolj i uperivši ga u mog drugara, povika: „ovo je pljačka!“

Prodavac je bio toliko zatečen tim postupkom da nije stigao ni ruke podignuti kao znak predaje!

Ali mladi pljačkaš se nije tu zaustavio pa reče i čoveku koji beše počeo da otvara vrata: „hej, stani ti!“ a kada se on okrenu i pogleda ga, mladić mu mašući pištoljem kaza: „vrati se ovamo“. Gospodin zatvori vrata i dobro zagledajući razbojnika, načini jedan korak prema njemu, prebaci kesu u drugu ruku, a zatim pomeri jednu stranu svog sakoa pokazavši svoj pojas gde beše zadenut revolver i reče mladiću:“ovo je prava utoka za razliku od tvoje koja je lažna!“ okrenu se i izađe iz radnje.

Mladić pogledom isprati osobu držeći još uvek podignut pištolj, pa pogleda u mog prijatelja koji se sve vreme nije ni pomerio i gledaše se par trenutaka tom njihovom zbunjenošću, te spusti lažni pištolj u džep i hitro izađe iz radnje. A moj prijatelj ostade da dugo dolazi k sebi i kada je konačno došao, prasnuo je u smeh i dugo se tako smejao pa kasnije kikotao i podsmehivao misleći kako ovako nešto može da se desi samo u Srbiji, ali ma koliko ovaj siže zvučao neverovatno – možda u svojoj kroz smeh konstataciji i greši.

.

D. A. M.