.

Oblak kroz glas zakljuca san

Zlatnilu jesen kad počinje prilaske

Počevši govor ureza časke

Bolnom prazninom dok narosi dan

.

Čujte mrve kapi smrtnih roda

Sjaj visina gromovima dubine

Cilju kuda plete vlas zvezdanog svoda

Voljom ubilačke užadi tmine

.

Nemam vama pesme ljubljenih

Sinova patnje i kćeri gabora

Imam krik bogatstva skrušenih

Pevanju ideja kako vidike stvara

.

Neću reći koliko slušati sebe

Mislima grešnim što anđeo hara

Hoću dati čulstvo koje tek grebe

Opnu sreće žrtvom svih naših dara

.

Šta gazi i prigrlivši trnje

Putem sudbe kud više cveta

Ukras vere oštar poput sumnje

Radosti zarad svetlonosnijih leta

.

Ko tupka po čežnji jednakosti

Opijeni mirisom iznad samog njuha

Čoveka gde čar začina bliskosti

Udaljava zvuk od istine sluha

.

Odakle bih željom giljotine carske

Buđenju kom plodi cveće zasanjano

Morem divljenja mase nas močvarske

Kao kamenje da nikne neposejano

.

Nesta glas u sećanju na sutra

Mističnim putem svoga dolaska

Mračnom slavljenju čime nam laska

Svitanje iznova krvavih jutra

.

D. A. M.