.
Oblak kroz glas zakljuca san
Zlatnilu jesen kad počinje prilaske
Počevši govor ureza časke
Bolnom prazninom dok narosi dan
.
Čujte mrve kapi smrtnih roda
Sjaj visina gromovima dubine
Cilju kuda plete vlas zvezdanog svoda
Voljom ubilačke užadi tmine
.
Nemam vama pesme ljubljenih
Sinova patnje i kćeri gabora
Imam krik bogatstva skrušenih
Pevanju ideja kako vidike stvara
.
Neću reći koliko slušati sebe
Mislima grešnim što anđeo hara
Hoću dati čulstvo koje tek grebe
Opnu sreće žrtvom svih naših dara
.
Šta gazi i prigrlivši trnje
Putem sudbe kud više cveta
Ukras vere oštar poput sumnje
Radosti zarad svetlonosnijih leta
.
Ko tupka po čežnji jednakosti
Opijeni mirisom iznad samog njuha
Čoveka gde čar začina bliskosti
Udaljava zvuk od istine sluha
.
Odakle bih željom giljotine carske
Buđenju kom plodi cveće zasanjano
Morem divljenja mase nas močvarske
Kao kamenje da nikne neposejano
.
Nesta glas u sećanju na sutra
Mističnim putem svoga dolaska
Mračnom slavljenju čime nam laska
Svitanje iznova krvavih jutra
.
D. A. M.