Na putu za Beograd otkrih autobuse, prelepljenih tablica sa Kosova dok mi vozač pričaše o, kako kaže, katastrofalnom stanju u zemlji i lažima koje Srbijom danas vladaju.

Krenuh put Beograda stopirajući autoputem i ujedno gledavši koja sve vozila, a naročito odakle dolaze dok idu u istom smeru. Nebitno koji momak koji me je povezao, a ujedno mu se višestruko zahvaljujem na svemu, pristao je da kaže par reči u vezi sveopšteg stanja u državi i nadam se da će njegove slutnje ostati neostvarene i da će se današnji protest „Srbija protiv nasilja“ završiti mirno kao pomen nastradaloj deci od čijeg stradanja se upravo danas navršava mesec dana. Elem, na putu za Beograd uočih za kratko vreme dva autobusa, a za jednog zasigurno znam da ide iz Prištine u smeru Beograda i da li dolaze kod rođaka? Da li da mirno protestuju družeći se, ili da provociraju vulgarnostima koje organizatori osuđuju i zaustavljajući verbalno, a i lično apelujem za protest bez nasilja koji pripada ubijenoj deci… Nek se Srbi slože!

A moj prvi prevoznik opušteno pričajući kroz vožnju ka Beogradu reče: u vezi dešavanja u Srbiji (a mogu dodati i u Svetu) stanje katastrofe ljudi su besni, pogotovo ljudi sa Kosova. Situacija je takva kakva jeste, mnogo napetosti među narodom. Narod se laže i maže, obećavaju, a obećanje – ludom radovanje. Ovo će da kulminira na mnogo većem nivou, neće se završiti protesti sigurno ovako mirno. Ko zna gde sve ovo vodi…?

Pa stvarno si brate rekao šta misliš i čovek bi rekao ništa novo, ali šta čini?-da li okreće glavu, ili ustaje za svetlost kako bi uništio današnji mrak?-nadam se da će doći abnormalno puno ljudi u prestonicu da protestuju u miru; nadam se da grešiš samo u jednom, a za ostalo kako god, nadam se da će danas mirno ljudi protestovati bez incidenata…

D. A. M.